Iza mene odzvanjaju umorni koraci,

sjenke pored mene sto usamljeno sute,

zulja me zlatan lancic oko vrata,

hiljade pitanja,odgovora nemaju,zasto???

album bez slika,bez ijedne tvoje,

zivot kao bajka,sto je ptica poje..

zivot kao poruseni gradovi,pepeo,dim,zgarista...

kojima samo vjetar proslosti seta,

na valovima sudbine plovi tijelo,

bez daha,mrdanja,tiho...

kao marioneta je...

U ocima mi prolaze drage slike

prizivaju ono sto je ljetos bilo,

na trenutak,u uglu usana bora od osmijeha,

a u srcu,samo ti i kutak za zivotne nade..

u dusi pukotine,pogled koji luta trazeci tvoje oci,

postelja od svile,a ja sama ove noci...

al srce nije zaboravljeno ko u dzepu starog kaputa

nepoznatog covjeka,nego je voljeno i nista ne mora,

sem traziti tebe,ulicama zivota da luta...